Najčešći medikamenti za liječenje djece

DOZIRANJE LIJEKOVA: Lijekovi se doziraju po tjelesnoj težini ili površini tijela. U svakodnevnoj pedijatrijskoj praksi se koriste lijekovi sa velikom terapijskom širinom, što znači da je širok raspon minimalne i maksimalne doze lijeka koja je bezbjedna za dijete. Dijete starije od 12 godina, i/ili teže od 40 kg može da uzima lijekove u dozi za odrasle. Uputstva su obavezni dio pakovanja lijeka, a u doziranju je najvažnija i najtačnija preporuka ljekara. Doziranje po uzrastu je rizično! Djeca istog uzrasta se razlikuju po težini i visini. Pri svakoj posjeti pedijatru pitajte za dozu lijekova koje možete da kupite bez recepta (ibuprofen, paracetamol), a doza će rasti zajedno sa težinom. Ukoliko niste „korigovali“ dozu, čudićete se zašto se održava visoka temperatura ili bol u ušima, iako ste redovno davali lijek.

ANTIBIOTICI: Ukoliko ljekar prepiše antibiotik, morate da ga dajete u preporučenoj dozi i propisanim vremenskim razmacima. Ovakva disciplina je potrebna kako bi se u krvi održavao nivo lijeka koji uništava bakterijske izazivače bolesti. Danas se teži ka komfornom davanju lijekova jednom ili dva puta dnevno. Po dolasku kući iz ordinacije razmislite koja satnica najviše odgovara svakodnevnoj rutini djeteta, i tako rasporedite davanje. Za uspjeh liječenja nije nikada presudno da li ste prvu dozu dali odmah, ako će to diktirati buđenje djeteta tokom noći ili rano ujutru. Raspitajte se da li se lijek daje uz obrok (neki antibiotici imaju i do 50 posto veći učinak ukoliko se uzmu „na pun stomak“), ili je potrebno da od poslednjeg obroka prođe bar dva sata. Ne prekidajte davanje lijeka čim se stanje poboljša! Lijek se mora dati u prepisanoj dozi dovoljno dugo kako bi se spriječile komplikacije ili razvoj otpornosti bakterije na lijek.

Manja djeca uzimaju antibiotske sirupe koji imaju nepoznat i neprijatan ukus. Razdražljivo bolesno djete obično protestuje zbog ukusa ili mirisa lijeka, međutim, ovo je situacija u kojoj nema pregovaranja. Lijek je neophodan za izlečenje u odgovarajućoj dozi i vremenskom intervalu. Pokušajte da sakrijete ukus dodavanjem male količine soka, džema, meda, ali recite da mu dajete lijek, inače će svaku narednu kašičicu sumnjičavo odbiti. Podignite ga u sjedeći položaj, ležeći može da se zagrcne ili povrati lijek. Manje djete možete spriječiti da prospe lijek držeći ga u krilu, umotajte mu ruke u ćebence ili zatražite pomoć ukućana. Kod veće djece često pomogne „mito“ – omiljeni slatkiš, igračka ili strip.