Najčešći medikamenti za liječenje djece
Lijekovi se doziraju po tjelesnoj težini ili površini tijela. U svakodnevnoj pedijatrijskoj praksi se koriste lijekovi sa velikom terapijskom širinom, što znači da je širok raspon minimalne i maksimalne doze lijeka koja je bezbjedna za dijete.
Mnogobrojne su specifičnosti dječjeg organizma koje se moraju poštovati kada njegujemo ili liječimo dijete. Infekcije virusima i bakterijama su češće kod djece nego kod odraslih, jer djeca nisu imala prilike da se sretnu sa svim mikroorganizmima iz okoline i da na njih razviju imunitet. Srećom, najveći broj dječjih bolesti se završava potpunim izlječenjem.
Djeca najčešće boluju od virusnih infekcija gornjih disajnih puteva. Ove bolesti prepoznajemo po curenju nosa, suhom ili produktivnom kašlju, suzenju očiju, sa ili bez povišene temperature. Ljeti često oboljevaju od crijevnih virusnih infekcija. Mnogo su rjeđi dolasci kod pedijatra zbog bakterijskih infekcija mokraćnih puteva ili upala srednjeg uha. Teške bakterijske infekcije koje ugrožavaju život djeteta su danas rijetke, a strah od težih komplikacija neopravdan. Teške hronične ili neizlečive bolesti su kod djece mnogo rjeđe.
LIJEKOVI ZA SMIRIVANJE SIMPTOMA: Moćno oružje u rukama pedijatra su lijekovi kojima se smiruju simptomi (bol ili povišena temperatura) ili deluju na same uzročnike oboljenja. Simptomatska terapija se može dati i kod kuće, bez konsultacije sa ljekarom. Porodica sa djetetom treba uvijek da ima kućnu apoteku sa lijekom protiv bolova i za snižavanje povišene temperature. Djeci se daju tablete ili sirup ibuprofena ili paracetamol, u odgovarajućem obliku i dozi za uzrast. Lijek za bolove i sniženje temperature treba dati prije dolaska kod ljekara – nećete otežati postavljanje dijagnoze, a dijete će lakše da podnese put i pregled. Za liječenje bakterijskih infekcija koriste se antibiotici, ali isključivo ako tako odredi pedijatar i nikad „na svoju ruku“. Prevelika upotreba ovih lijekova dovela je do razvoja otpornosti na postojeće antibiotike. Jednom unijet lek se metaboliše preko jetre i bubrega, preko krvi „zapljuskuje“ svaku ćeliju mladog organizma – o tome treba da razmišljaju i pedijatri i roditelji!
DOZIRANJE LIJEKOVA: Lijekovi se doziraju po tjelesnoj težini ili površini tijela. U svakodnevnoj pedijatrijskoj praksi se koriste lijekovi sa velikom terapijskom širinom, što znači da je širok raspon minimalne i maksimalne doze lijeka koja je bezbjedna za dijete. Dijete starije od 12 godina, i/ili teže od 40 kg može da uzima lijekove u dozi za odrasle. Uputstva su obavezni dio pakovanja lijeka, a u doziranju je najvažnija i najtačnija preporuka ljekara. Doziranje po uzrastu je rizično! Djeca istog uzrasta se razlikuju po težini i visini. Pri svakoj posjeti pedijatru pitajte za dozu lijekova koje možete da kupite bez recepta (ibuprofen, paracetamol), a doza će rasti zajedno sa težinom. Ukoliko niste „korigovali“ dozu, čudićete se zašto se održava visoka temperatura ili bol u ušima, iako ste redovno davali lijek.
ANTIBIOTICI: Ukoliko ljekar prepiše antibiotik, morate da ga dajete u preporučenoj dozi i propisanim vremenskim razmacima. Ovakva disciplina je potrebna kako bi se u krvi održavao nivo lijeka koji uništava bakterijske izazivače bolesti. Danas se teži ka komfornom davanju lijekova jednom ili dva puta dnevno. Po dolasku kući iz ordinacije razmislite koja satnica najviše odgovara svakodnevnoj rutini djeteta, i tako rasporedite davanje. Za uspjeh liječenja nije nikada presudno da li ste prvu dozu dali odmah, ako će to diktirati buđenje djeteta tokom noći ili rano ujutru. Raspitajte se da li se lijek daje uz obrok (neki antibiotici imaju i do 50 posto veći učinak ukoliko se uzmu „na pun stomak“), ili je potrebno da od poslednjeg obroka prođe bar dva sata. Ne prekidajte davanje lijeka čim se stanje poboljša! Lijek se mora dati u prepisanoj dozi dovoljno dugo kako bi se spriječile komplikacije ili razvoj otpornosti bakterije na lijek.
Manja djeca uzimaju antibiotske sirupe koji imaju nepoznat i neprijatan ukus. Razdražljivo bolesno djete obično protestuje zbog ukusa ili mirisa lijeka, međutim, ovo je situacija u kojoj nema pregovaranja. Lijek je neophodan za izlečenje u odgovarajućoj dozi i vremenskom intervalu. Pokušajte da sakrijete ukus dodavanjem male količine soka, džema, meda, ali recite da mu dajete lijek, inače će svaku narednu kašičicu sumnjičavo odbiti. Podignite ga u sjedeći položaj, ležeći može da se zagrcne ili povrati lijek. Manje djete možete spriječiti da prospe lijek držeći ga u krilu, umotajte mu ruke u ćebence ili zatražite pomoć ukućana. Kod veće djece često pomogne „mito“ – omiljeni slatkiš, igračka ili strip.
PROMJENA LIJEKA: Ukoliko svi pokušaji da se lek pravilno uzme propadnu, obratite se ljekaru da vam promjeni vrstu ili oblik lijeka. Skrenite pažnju ljekaru ukoliko djete na neki lijek reaguje povraćanjem, prolivom ili mu se ukus toliko ne sviđa da se liječenje pretvara u porodičnu dramu. Danas postoji toliko vrsta lijekova da nijedan nije nezamjenljiv. Davanje antibiotskih injekcija je rijetko, uglavnom se koristi u bolničkim uslovima za teže infekcije. Mada ubrizgavanje lijekova intramuskularnim ili venskim putem garantuje tačnu dozu u pravo vrijeme, ali za dijete je uvijek traumatično. Danas se sve više napušta ovakav vid liječenja jer su lijekovi koji se piju podjednako efikasni.
KUĆNA NJEGA: Pravilno davanje lijekova i poštovanje savjeta ljekara za njegu bolesnog djeteta olakšava tok bolesti i smanjuje razvoj komplikacija. Sve veći broj bakterijskih vrsta koje su otporne na antibiotike nas opominje na nekritično uzimanje lijekova. Kućna njega, dovoljno spavanja, tople supe i čajevi su najčešće dovoljni za brz oporavak svakog djeteta.